Povijesna Barcelonina utakmica promijenila je nogomet
Nogometni klub Barcelona nekad nije gajila tradiciju uspjeha i navijači su već bili navikli na razočarenja. Trofeji i titule bili su rezervirani za “one druge”, a to je najčešće bio kraljevski klub, Real Madrid. Osvajanja Europskog kupa, današnje Lige prvaka, bio je tek san.
Klub kao Barcelona nikad neće dogurati do vrha europskog nogometa, govorili bi rezignirani promatrači. Nije tu bilo pretjerivanja ni u medijima ni na ulici. Postojala je samo fatalistička rezigniranost. Desetljeća željezne diktature Francisca Franca i gušenje katalonske autonomije ostavili su traga i na sportskim institucijama. Istini za volju, Barcelona je uspjela privoliti na dolazak nogometne velikane kao što je Johan Cruyff i Diego Maradona, ali u finalu europskog klupskog nogometa nastupali su samo dva puta i oba puta su izgubili. Između 1961. i 1990. godine Barcelona je osvojila samo dva domaća prvenstva i završili su nadrugom mjestu čak 13 puta.
Sve to se promijenilo 1992. godine i to 20. svibnja.
Bio je to dan kad je Barcelona prvi put osvojila svoj europski kup. Bio je to dan kad je klub, grad i čitav nogomet doživio transformaciju.
Tog ugodnog proljetnog dana u Londonu igrala je Barcelona protiv talijanskih velikana Sampdorije. Cruyffovu Barcelonu su već tada nazivali “Dream Team”, iako su tek prvi put nastupali u finalu Europskog kupa pod Nizozemčevom dirigentskom palicom. U talijanskoj ekipi nastupaju Gianluca Vialli i Roberto Mancini, tada među najboljim igračima svijeta. Međutim, nije ni Barcelona bez aseva u rukavu. Za Blaugranu nastupaju Michael Laudrup, Pep Guardiola, Hristo Stoičkov i Ronald Koeman. Velika su to imena europskog i svjetskog nogometa, ali ipak navijači strahuju. Sjećanje na teški poraz protiv Steaue 1986. godine, i to na jedanaesterce, još uvijek je svježe. Ali Cruyff, uvijek s cigaretom u ustima, želi da njegovi igrači zaborave na povijest. Povijest ionako ne mogu promijeniti. “Idite i uživajte”, borbeni je poklič kojim Nizozemac motivira svoje igrače.
Nakon punih 90 minuta rezultat je i dalje izjednačen i nitko nije uspio postići zgoditak. U produžecima su već i igračima koljena počela klecati, kako na terenu tak i izvan njega. Tada na scenu stupa briljantni obrambeni igrač Ronald Koeman. Kad je on u 111. minuti prišao lopti dvadesetak metara od gola sve oči su bile uperene u njega. U Španjolskoj je tada dječarac Xavi bio priljubljen uz televizor. “Bilo je to doista prekrasno iskustvo”, ispričat će on kasnije za CNN.
Koeman je zabio gol, možda i najvažniji gol u Barceloninoj povijesti. Trčao je prema navijačima, suigrači su trčali za njim i napokon su ga stigli uz sami rub terena. Plavokosog defenzivca progutao je val narančastih dresova, a kad je on napokon izronio iz gomile držao je lice rukama. Pokušavao je zaustaviti suze. “Bio je to početak jednog novog vremena za Barcelonu.
Ali da bi došlo do tog zgoditka trebala su proći desetljeća i trebala je Barcelona pasti na najniže grane od Drugog svjetskog rata. Kad je u svibnju 1988. godine Johan Cruyff imenovan novim trenerom činilo se da Barceloni više nema spasa. Kasnije se prisjećao Cruyff da je naslijedio igrače koji su više raspravljali o prošlost. Zbog toga je već iduće sezone prodao 15 igrača i kupio 12. Došli su Txiki Begiristain, Jose Mari Bakero, Julio Salinas i Eusebio Sacristan, redom igrači koji će postati nogometne legende i najvažniji kotačići Barcinog novog sustava.
Nekoliko godina kasnija, u vrijeme osvajanja Europskog kupa protiv Sampdorije, do izražaja će doći i jedan drugi dio Cruyffovog utjecaja. Riječ je o La Masiji, Barceloninoj školi za mlade igrače. Cruyff je uveo strog rad i disciplinu, ali i svi igrači slijedili su isti sustav. Svi igrači, od osmogodišnjaka do rezervne ekipe Barcelone B, više pažnje su posvećivali dodavanjima o tehničkom nogometu. Kad je uputio svoje igrače na travnjak protiv Talijana, imao je Cruyff u svojoj momčadi prve izdanke La Masije, Alberta Ferrera, Guillerma Amora i Guardiolu. Bila je to ultimativna potvrda Cruyffovog načina rada. “Upravo ta pobjeda promijenila je kulturu i mentalitet kluba. Osvojili su trofej igrajući na poseban način i s puno igrača iz akademije. Zbog toga smo bili potpuno različiti od drugih”, prisjetio se Carlos Hugo Garcia Bayon, jedan od trenera od Barceloni B.
Iduće godine, ma i iduća desetljeća, pokazala su da je Cruyffov pristup uspio. Osvojili su desetke europskih i španjolskih trofeja, ali možda i najveći uspjeh dogodio se 2012. godine u utakmici protiv Levantea. U 14. minuti utakmice na teren ulazi Martin Montoya umjesto brazilskog braniča Danija Alvesa. Prvi put u povijesti je Barcelona imala ekipu sastavljeno isključivo od igrača proizašlih iz omladinskog pogona. A na klupi sjedi Pep Guardiola, još jedna legenda kluba.
express